Ako možeš da sačuvaš prisebnu glavu
kada svi oko tebe gube svoju, i okrivljuju te za to;

Ako možeš da vjeruješ sebi, kada svi u tebe sumnjaju,
i sam pridodaješ njihovim sumnjama

Ako možeš da čekaš, a da ti ne dosadi čekanje,
ili ako si prevaren da sam ne varaš,
Ili ako si omrznut da sam ne mrziš,
a da pri tom ne izgledaš predobar ili premudar;

Ako možeš da sanjariš, a da snovi ne ovladaju tobom,
ako možeš da maštaš, a da ti maštanje ne bude cilj;

Ako možeš da se suočiš sa uspjehom i neuspjehom,
i smatraš te dvije varke kao da su poptuno iste;

Ako možeš da podneseš da istinu koju si rekao,
izvrnu nitkovi kako bi od nje napravili zamku za budale;

Ili da posmatraš propast onoga čemu si posvetio sav život,
i da pogrbljen s dotrajalim alatom opet novo stvaraš;

Ako možeš da prisliliš svoje srce nerve i teteive,

da te služe dugo, iako si ih nemilice trošio,
i da izdržiš kada nema ničega više u tebi sem volje koja ti dovikuje, “Istraj”
Ako možeš da razgovaraš sa nižima od sebe,

i ne istakneš svoju superiornost

ili da u društvu sa višima od sebe sačuvaš svoje dostojanstvo,

Ako ni prijatelji ni neprijatelji ne mogu da te uvrijede, ako te svi cijene, ali ne previše;

Ako možeš da ispuniš jedan nezaboravni minut sadržajem koji traje 60 sekundi:

Tvoja je zemlja i sve što je na njoj, i iznad svega bićeš čovjek, prijatelju moj!

(Radjard Kipling)