Autor je mnogobrojnih stručnih radova u oblasti demokratizacije i vladavine prava.

Gospodine Blagovčanin, pravimo se da sve znamo, ali mislim da ne znamo, barem većina nas, šta to zapravo radi „Transparency International“. Dobro, bavi se suzbijanjem i istraživanjem korupcije, što se može i pročitati na vašoj oficijelnoj stranici. Ipak, na koji način, malo da vojničkim rječnikom progovorimo, organizujete bitku na više frontova?

Djelovanje Transparency International (TI) kao globalne organizacije prisutne u više od 100 zemalja svijeta sa primarnom misijom borbe protiv korupcije, se može podijeliti u četiri velike grupe aktivnosti. Prva grupa aktivnosti se odnosi na istraživanje korupcije provođenjem različitih kvantitativnih i kvalitativnih istraživanja i analiza, te praćenja stanja i nivoa korupcije i praćenje djelovanja institucija. Nalazi pomenutih istraživanja su osnova za drugu grupu aktivnosti, odnosno zagovaranje za unaprjeđenje zakonodavnog okvira, politika i praksi suzbijanja korupcije. Treća grupa aktivnosti je takodje jako važan segment u radu TI i odnosi se na pružanje pravne pomoći građanima žrtvama i/ili svjedocima korupcije. Ništa manja važna, četvrta grupa aktivnosti fokusirana je na edukacije i obuke kako državnih službenika, tako i aktivista civilnog društva i novinara, poseban fokus predstavlja u tom smislu rad s mladima.

Još prije desetak, petnaest godina mislili smo da je u našoj državi sve pokradeno, opljačkano, podmićeno… Ali, izgleda, nije. Iz sedmice u sedmicu čitamo o novim uhapšenim, zbog svega navedenog, a i mnogo toga drugog, nečasnog, da sad ne nabrajamo. Ima li tome kraja?

BiH spada u red zemalja sa tzv. sistemskom korupcijom, odnosno među one zemlje gdje su politički, ekonomski i društveni odnosi i procesi utemeljeni na korupciji. S puno argumenata se može tvrditi da je ovdje korupcija zapravo zvanična državna politika i entitetska, kantonalna i opštinska dakako. Ukoliko analizirate bilo koje postavljanje, imenovanje, tender, propis, vidjećete da je u funkciji korupcije. O borbi protiv korupcije u BiH gotovo da je apsurdno pričati.Nema dakle nikakve sumnje da korupcija predstavlja jedan od najvećih, ako ne i najveći problem ove zemlje. Nažalost BiH nije postigla ni najmanji napredak na polju suzbijanja korupcije.

Pravosuđe koje bi trebalo da bude nosilac borbe protiv korupcije, ne samo da nije uspjelo procesuirati niti jedan ozbiljan slučaj političke korupcije, koja je najveći problem, već se suočava sa ozbiljnim unutrašnjim problemima koji ukazuju na postojanje problema korupcije unutar samog pravosuđa. Sa druge strane u medijima su prisutni gotovo svakodnevno navodi koji ukazuju na slučajeve korupcije, koji nažalost ne dobijaju institucionalni odgovor od strane institucija koje bi trebalo da ih istraže. Kao posljedicu imamo percepciju u javnosti da su svi korumpirani, što stvara kod građana apatiju i nepovjerenje u institucije odnosno nespremnost da prijavljuju slučajeve korupcije.

U mnogo čemu su kod nas stvari dovedene do apsurda. Vrlo je ilustrativan posljednji primjer imenovanja Nikole Špirića koji se nalazi na crnoj listi SAD zbog korupcije, u komisiju za nadzor i praćenje rada Agencije za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije.

Nedavno je objavljen indeks percepcije korupcije „Transparency Internationala“. E, šta se tu nalazi?

BiH je uspjela gotovo nemoguće, a to je da ionako vrlo loše stanje, dodatno pogorša. Indeks percepcije korupcije koji svake godine objavljuje TI, predstavlja globalno istraživanje korupcije koje obuhvata 180 zemalja svijeta.

Prema Indeksu percepcije korupcije, Bosna i Hercegovina je ove godine ocijenjena sa 36 (na skali: 0 – 100), što predstavlja najlošiju ocjenu u prethodnoj dekadi. Na rang listi Indeksa koju je objavio Transparency international, BiH je pala za 11 mjesta u odnosu na prošlu godinu i zajedno sa Kosovom zauzela 101. poziciju od 180 država, svrstavajući se tako na samo dno liste evropskih zemalja.

Dakle, ne samo da nema nikakvih pomaka na polju borbe protiv korupcije već se BiH nalazi u slobodnom padu prema svim pokazateljima. Ovakvi pokazatelji korupcije upućuju na to da je u ovakvom stanju nemoguće provoditi bilo koji reformski proces, dok se ne napravi iskorak na suzbijanju korupcije.

Jer kako usvojiti dobre zakone ako parlament djeluje na principu supermarketa u kojem možete kupiti poslanike. Kako reformisati obrazovanje, ukoliko obrazovne institucije funkcionišu na principu džu boksa, ubacite pare i dobijete diplomu. Stoga je vrlo teško izaći iz ove spirale propadanja institucija i društva koje samo dodatno dobija na ubrzanju.

Koja su ključna žarišta korupcije, prema vašim nalazima?

Prema našim ocjenama i nalazima, a koje djele i druge relevante institucije uključujujući Evropsku komisiju, ključni problem u BiH je prisustvo fenomena zarobljene države. Taj fenomen podrazumijeva efektivnu kontrolu nad institucijama i državnim resursima od strane uske grupe nosilaca političke moći. Tako da zapravo imamo situaciju da se djelovanje institucija stavlja u službu privatnih i partikularnih interesa.

Osnovni način na koji se ostvaruje kontrola nad institucijama su klijentelistička imenovanja i postavljenja na rukovodeće pozicije u javnom sektoru. To se radi apsolutno javno i transparentno kao dio koalicionih sporazuma. Potpuno je nebitno da li su pretendenti za rukovodeću funkciju presuđeni kriminalci, zlostavljači,  sa lažnom diplomom ili bez ikakve diplome. Dovoljno je da ih predloži koalicioni partner, a ostali partneri naravno prihvataju.

S druge strane, tako postavljeni kadrovi imaju primarni cilj da osiguraju izvlačenje državnih sredstava iz budžeta putem javnih nabavki, firmama koje su bliske nosiocima vlasti. Nalazi državne revizije pokazali su kod realizacije preko 85% ugovora kršenja Zakona o javnim nabavkama, nepoštivanje ugovorenih obaveza i/ili nemogućnost utvrđivanja svih činjenica vezanih za realizaciju ugovora. Dakle korupcija i javne nabavke u BiH su sinonimi.

Takođe, rukovodstva javnih institucija imaju onda ulogu i zapošljavanja pristalica vladajućih partija, kako bi osigurali podršku na izborima. Nedavni izvještaj revizije F BiH pokazao je da je u 75% slučajeva zapošljavanje u javnim preduzećima se odvijalo bez ikakve konkursne procedure. Ne treba biti veliki stručnjak da se zaključi zašto je to tako i kako je bez konursa moguće izabrati najbolje.

Nadalje, politička kontrola nad pravosuđem i agencijama za provođenje zakona onemogućava procesuiranje korupcije.

A koje su posljedice?

Ključne posljedice su ugrožavanje osnovnih demokratskih standarda, ljudskih prava i sloboda, zatim ekonomsko propadanje što sve zajedno dovodi do egzodusa građana BiH epskih razmjera, prema zapadnoj Evropi. Nedavno smo imali priliku da vidimo da je BiH prema nalazima Svjetskog ekonomskog foruma treća po odlivu mozgova u globalnoj konkurenciji. To je poražavajući i nenadoknadiv gubitak koji će ovu zemlju ostaviti u siromaštvu i na dalekoj periferiji iz koje će ljudi nastaviti odlaziti.

Takodje, kao posljedica enormnog prisustva korupcije koje se reflektuje na izborni proces i čini ga vrlo upitnim sa stanovišta regularnosti, vlasti BiH imaju vrlo upitan legitimitet, koji dodatno kompromituju imenovanjem presuđenih kriminalaca na najviše funkcije izvršne vlasti. Isto tako parlamenti su lišeni bilo kakve funkcije parlamentarnog nadzora, uloga parlamentaraca se svodi na puke portparole partijskih lidera, bez mogućnosti da se bilo koji od antikorupcijskih zakona, kao što su zakoni o sukobu interesa, finansiranju političkih partija ili Visokom sudskom i tužilačkom vijeću nađu u iole izglednoj situaciji da budu usvojeni.

Stanje u bosanskohercegovačkom pravosuđu vrlo je aktuelno u posljednje vrijeme. Šta možemo očekivati nakon izvještaja višeg nezavisnog pravnog eksperta Evropske unije Reinharda Priebea, iz novembra prošle godine?

Sama činjenica da se Evropska komisija opredijelila da radi posebni izvještaj, koji je u našoj javnosti poznat kao Pribeov izvještaj, jasno ukazuje da su svjesni dubokih problema našeg pravosuđa. Izvještaj je stvorio vrlo velika očekivanja u javnosti, po uzoru na sličan izvještaj u Makedoniji. Prema našem sudu iako je ukazao na čitav niz vrlo ozbiljnih problema, izvještaj nije bio dovoljno konkretan, ni izbliza kao u Makedoniji, pogotovu u dijelu koji se odnosi na preporuke. Nažalost, inicijativa organizacija civilnog društva prema EK za provođenjem detaljnih provjera (vetting) svih nosilaca pravosudnih funkcija bila je ignorisana, iako recimo Venecijanska komisija kao nesporan autoritet smatra takvu vrstu zahvata potpuno opravdanom u ovakvim situacijama. U Albaniji se sličan proces provodi, a postoji puno uporišta za tvrdnju da je situacija u BiH teža. Civilno društvo smatra da je to u  ovakvom stanju kakvo imamo u BH pravosuđu jedini izlaz.

Nažalost dosadašnji napori EU na podršci reformama nisu bili odveć uspješni. Stoga bih bio izrazito oprezan u davanju prognoza o dometima Pribeovog izvještaja. Da li se na primjer iko više sjeća strukturiranog dijaloga o pravosuđu i njegovih rezultata? Isto tako jako je teško uočiti dosadašnje efekte implementacije strategije EU za zapadni Balkan iz 2018. Uz sve to imamo i jednu vrstu unutrašnjeg preispitivanja unutar EU o samom nastavku procesa integracija zapadnog Balkana što se vrlo loše odražava na zemlje Balkana. Sjeverna Makedonija je najbolji primjer, iako je ispunila sve što je EU od nje zahtjevala, pregovori nisu otvoreni.

Ono što hoću da kažem da je zapadnom Balkanu potreban jedan robusniji pristup i podrška EU, posebno na polju vladavine prava. To neće biti nimalo lako osigurati imajući u vidu nedovoljnu opredijeljenost unutar EU ka integraciji Balkana, što onda ugrožava sam kredibilitet EU na Balkanu.

Brojni su neriješeni pravosudni slučajevi. Dugačak je spisak: od ratnih zločina preko ubistava Davida Dragičevića i Dženana Memića do kupljenih diploma. Kako bi trebao izgledati put naprijed iz ovog stanja?

Slučajevi Dragičević i Memić su najflagrantniji primjeri stanja u BH pravosuđu ali i agencijama za provođenje zakona. U oba ova slučaja javnost je imala priliku da vidi da ne samo da pravosudne institucije prije svega tužilaštvo i policijske agencije nisu učinile ništa na otkrivanju počinilaca, već su sistematski činile sve na prikrivanju i sprečavanju rješavanja ovih slučajeva.

Ova dva slučaja šalju građanima vrlo opasnu poruku. Jer ako institucije ne samo da ne rješavaju slučajeve, već aktivno rade na njihovom prikrivanju, bacajući ogromnu sjenku sumnje da su čak umješane u njihovo izvršenje, šta preostaje građanima? Da uzmu pravdu u svoje ruke? To je vrlo opasna situacija i mi kao društvo moramo biti svjesni kakve to katastrofalne posljedice po ovu državu i društvo ima.

Bojim se da je stanje odavno postalo alarmantno i da bez vrlo ozbiljnih i radikalnih mjera ono neće moći biti unaprijeđeno. Pominjao sam neophodnost detaljnih provjera (vettinga) svih nosilaca pravosudnih funkcija kao prvog koraka. Takodje mislim da je potrebno unaprijediti proces imenovanja sudija i tužilaca. Mehanizmi odgovornosti za nosioce pravosudnih funkcija se moraju uspostaviti.

Ali, mediji stalno ukazuju na, blago rečeno, nepravilnosti u bosanskohercegovačkom pravosuđu. Može li nekima od sudija, tužitelja, predsjedavajućih ovoga i onoga, iko stati u kraj?

Čini se da je u našem slučaju princip nezavisnosti pravosuđa shvaćen kao princip neodgovornosti i doveden do potpunog apsurda. Odnosno da prvosuđe nije dužno da polaže račune nikome. Naravno da to nigdje i nikada nije moglo da da dobre rezultate. Pa čitav suvremeni sistem podjele vlasti odnosno checks and balances, počiva na tome da jednu granu vlasti nadzire druga.

Tužioci na primjer imaju gotovo neograničenu diskreciju da odlučuju o tome da li će i koga da gone. Naravno da je to neodrživo i vrlo loše utiče na njihov rad, u smislu da procesuiranje korupcije gotovo da se ne dešava. Dakle, svi relevantni izvještaji međunarodnih i domaćih institucija konstatuju enormno prisustvo korupcije, mediji svakodnevno o tome pišu, jedino tužilaštva nemaju spoznaja o tome. To nas dovodi do samo dvije mogućnosti ili su pod političkom kontrolom ili nisu sposobni. U svakom slučaju puno je teže rješiv problem političkog uticaja.

Potpuna politička i kontrola organizovanog kriminala nad pravosuđem zahtijeva prioritetno djelovanje, stoga ćemo nastaviti insistirati na procesu detaljnih provjera (vetting) svih nosilaca pravosudnih funkcija kao prvom koraku ka ozdravljenju pravosuđa.

Koja je sudbina Visokog sudskog i tužilačkog savjeta BiH?

VSiTS bez ikakve dileme mora proći sveobuhvatan i temeljit proces reformisanja. Novi zakon o VSiTS je neminovnost. Proces donošenja novog zakona moramo otvoriti što prije i on mora da uključi stručnu i akademsku zajednicu, civilno društvo i međunarodne partnere da kroz široku i otvorenu debatu probamo doći do kvalitetnih rješenja. Barem smo do sada nakupili toliko grešaka iz kojih možemo učiti.  Mislim da rješenja treba tražiti u razdvajanju tužilačkog i sudskog savjeta.

Takođe, dosadašnji način izbora članova VSiTS nije osigurao njihovu nezavisnost i u tom smislu treba razmotriti druge opcije. Uspostavljanje mehanizama odgovornosti i integriteta je neminovno. Za takvu vrstu reforme neophodna nam je snažna međunarodna podrška. Istina ona je postojala i do sada, više od 100 miliona KM sredstava međunarodnih donatora je do sada potrošeno na reformu pravosuđa. Međutim, očigledno je da imajući u vidu sadašnje stanje u pravosuđu to nije bilo dovoljno. U stvari rekao bih da pristup nije bio dovoljno primjeren stanju. To se može ilustrovati primjerom da kada recimo imate veliki požar koji prijeti da potpuno uništi zgradu, valjda se prioritetno trebate baviti gašenjem tog požara, a ne utvrđivanjem i provjerom ispravnosti protiv požarnih aparata. Hoću da kažem da na žalost fokus nije bio na gorućim pitanjima u okviru reforme pravosuđa kao što je politička kontrola nad pravosuđem.

Ako je pravosuđe pod potpunom političkom kontrolom potpuno je irelevantno da li sudije i tužioci imaju na svojim kompjuterima instaliranu posljednju verziju Office paketa. Karikiram dakako, ali da pojednostavim, konačno je vrijeme da se nosiocima političke moći u BiH kaže vrlo jasno i direktno, ljudi svi vidimo to što radite, nepotcjenujte našu inteligenciju i morate prestati odmah.

Šta vam građani najviše prijavljuju i na koji način?

Centar za pravnu pomoć Transparency International BiH već godinama najviše prijavljuju korupciju u zapošljavanju u javnom sektoru kao gorući problem. Gotovo da je postalo potpuno transparentno da se zapošljavanje vrši isključivo po kriteriju stranačke pripadnosti.

Mi smo nastojali pokrenuti inicijative da se barem propiše obaveza raspisivanja konkursa, tamo gdje to nije bilo propisano, u javnim preduzećima i ustanovama. Posebno zabrinjava što se prijave u sektoru pravosuđa i policije izdvajaju po svojoj ozbiljnosti u pogledu kršenja osnovnih ljudskih prava, kao i to što prijavoci ukazuju da ne postoje efikasni mehanizmi kontrole rada nosilaca pravosudnih funkcija i policijskih službenika. Značajan broj prijava odnosi se na nezakonitosti u raspolaganju javnim sredstvima.

Postupanja institucija po prijavama građana su vrlo spora i nedosljedna, što stvara visok stepen nepovjerenja građana prema institucijama.

Izvor: Slobodna Bosna

https://www.slobodna-bosna.ba/vijest/142698/sb_intervju_srdjan_blagovchanin_predsjedavajuci_uo_a_transparency_internationala_u_bih_ovdje_je_korupcija_zvanichna_drzavna_politika_i.html