Vjekoslav Domljan otvoreno: Slijedi emigracija u podzemlje! Otpuštanje radnika, smanjenje plata i pad profita
Profesor ekonomije Vjekoslav Domljan upozorava da će uskoro doći do otpuštanja, smanjenja plata i profita te zatvaranja firmi i ’emigriranja’ u podzemlje.
Zbog svega toga je, kako kaže, neophodno što prije napraviti nove strategije razvoja utemeljene na 4D tj. na digitalizaciji, dekarbonizaciji, depozitizaciji i dijasporizaciji.
On u intervjuu za Buku navodi da je trenutno globalna ekonomija u recesiji i da će se teška ekonomska situacija definitvno preliti i na Bosnu i Hercegovinu.
“Globalna ekonomija je u recesiji. Dolazi do snažnog pada proizvodnje, povećava se nezaposlenost, stvaraju se budžetski deficiti, rastu javni dugovi i sužavaju platne bilance. Globalna proizvodnja će pasti za oko 3.0%.
Europske zemlje na koje je BiH najviše navezana i odakle dolazi najviše deviznih doznaka, imaće dva do tri puta veći pad od globalnog pada tj. pad BDP između 7 i 9 posto. U svakom slučaju, kad zakaže europski motor tj. Njemačka, kod koje bi pad mogao iznositi oko 7%, to će osjetiti cijela Europa, pa tako i BiH”, rekao je on..
Profesore Domljan, šta je to što nam je ova pandemija otkrila o sistemu na čijim osnovama počiva svjetska i evropska ekonomija?
Pandemija pokazuje da se s krizom najbolje nose zemlje u kojima je povjerenje u vladu najveće. Ni najveće demokracije, poput SAD, Ujedinjenog Kraljevstva, Njemačke, Francuske i Italije se nisu najbolje nosile s koronom, jer, kako pokazuju ankete javnog mnijenja, 60-70 posto građana smatra da institucije ne djeluju za dobrobit građana nego za dobrobit imućnih elita i 46-66 posto smatra da zemlje vode korumpirani političari
Stanje je daleko teže u anokracijama, u kojima su vlasti silom tjerale građane u kuće, ponegdje i zavođenjem vanrednog stanja. No, u dikaturama je stanje i gore, jer među njima i onih u kojima su vlasti čak zabranile riječ korona kao i nošenje maski.
Očekujete li da će korona promijeniti cijelu svjetsku ekonomiju kako mnogi govore?
Nakon vanrednih događaja, a pandemije su takav slučaj, države postaju veće. A taj rast prati rast javnog duga i poreza, ali i inflacija kao način ‘otplaćivanja’ tih dugova. Ako se rast cijena bude držao pod kontrolom, period rješavanja problema će se produljiti.
U zemljama poput BiH koje nemaju štampaći stroj i imaju simbolične direktne poreze, fiskalni teret će pasti na građane kroz PDV i radnike kroz socijalne doprinose. To su ugrađeni destabilizatori ekonomije.
Diljem svijeta vlade šalju milione čekova kućanstvima i firmama. S druge strane, države „ne ubiru“ poreze jer su firme zatvorene. Stoga će deficiti budžeta, primjerice kod zemalja visokog dohotka, preći 10% BDP, kod SAD čak 15% BDP, čak i da sad krene normalizacija. Javni dugovi u tim zemljama će, u prosjeku, dosegnuti veličinu BDP-a.
Što se tiče zemalja niskog i srednjeg dohotka, prijeti im problem otplate vanjskog duga uz istodobnu nužnost novog zaduživanja. Stoga već postoji niz inicijativa da im se olakša situacija, primjerice zemljama poput BiH koje nemaju monetarnu politiku na raspolaganju.
A šta je sa BiH? Kako će ova ekonomska kriza u svijetu uicati na ekonomiju u našoj zemlji?
BDP će pasti preko 5%, a deficit tekuće bilance preći 7% BDP. Unutarnja neravnoteža će se ispravljati preko radnika i poslodavaca privatnog sektora kroz otpuštanja, smanjenja plaća, smanjivanje profita, zatvaranje firmi i ’emigriranja’ u podzemlje.
Što se tiče vanjsko-ekonomske neravnoteže, BiH nema ekonomskih instrumenta za njenu uspostavu, pa se uravnotežavanje vrši isključivo preko tržišta. No, ekonomija, čija se konkurentna prednost temelji na jeftinim faktorima proizvodnje, poput radne snage i prirodnim resursima, nema mogućnost velike izvozne zarade. Stoga će bh. ekonomiji trebati dulje razdoblje da se vrati na svoju dugoročnu stopu rasta od 3% i dostigne razinu dohotka koji je imala početkom 2020. godine.
Kad se stanje s pandemijom smiri, val iseljavanja će se nastaviti, jer BiH neće uspjeti akcelerirati stopu rasta sve do druge polovice 2020-tih. Idu lokalni izbori, iza toga treća godina općeg izbornog ciklusa, u kojoj se ne poduzimaju reforme čak i kad bi se i imalo, tako da snažnijih stopa rasta i povećanja životnog standara neće biti barem do 2025.
Šta je onda ono što je sad pred vladama i Savjetom ministara da bi se oporavila privreda, ali i cijelo društvo koje je finansijski pogođeno?
Vlasti bi trebale donijeti nove strategije razvoja utemeljene na 4D tj. na digitalizaciji, dekarbonizaciji, depozitizaciji i dijasporizaciji. Treba što šire otvoriti vrata digitalnom poduzetništvu, prebacivati proizvodnju električne energije s uglja na obnovljive izvore, dići banke na razinu zemlje, uvesti regionalne štedionice i lokalne zadruge te što više privlačiti kapital i znanje dijaspore.
S rigidnim financijskim sistemom, utemeljenim na currency boardu i s bankama kao monopolima kreditno-depozitnog sistema – nema snažnijeg razvoja privatnog sektora. Od 23 poslijeratne godine stopa domaće štednje je samo u razdoblju 2017.-19. bila pozitivna i pretvarana u pozitivnu nacionalnu stopu štednje tek zahvaljujući ino doznakama. Uz „uvoz štednje,“ koja je naličje deficita tekuće bilance, uspijevalo se isfinancirati 5-7 milijardi investicija godišnje.
Kad je stopa nacionalne štednje ispod 30% BDP, tu nema snažnog rasta, a u BiH je duplo manja. No, nikad MMF, globalni promotor tržišne ekonomije, nije tražio uvođenje konkurencije na kreditno-depozitno tržište. A već bi ta financijska reforma donijela dva procentna poena rasta. Rad s dijasporom bi donio dodanih 1.5-2 procentna poena. I eto sedam posto rasta, i BiH na pragu ekonomskog čuda.
Može li BiH, vodeći se ovim što govorite, na neki način pokušati iskoristiti ovu situaciju i krizu pretvoriti u priliku?
Može. Do privlačenja kapitala nužnog za financiranje deficita tekuće bilance i financiranje investicija i ekonomskog rasta može se doći projektnim financijama. Španija je prije desetak dana otvorila najveću solarnu farmu u Europi od 500 MW, a novu od 590 MW će otvoriti dogodine. Ti kapaciteti su dovoljni da se Aluminij digne na noge, a novac ima bh. dijaspora. Dijaspori, a i bh. građanima u slučaju sličnih projekata, to ulaganje u vrijednosne papire bi poslužilo kao zamjena za mirovinski fond. Istodobno bi banke bile izložene konkurenciji i prinuđene povećati kamatne stope na štednju, koju plasiraju po kamatnim stopama većim od stope rasta BDP. Eto kako se godinama održava situacije da su banke prelikvidne i preprofitabilne, a poduzeća nelikvidna i u gubicima.
Da je ovo izvodljivo pokazala je Kenija 2012. god. kad se obračunavala s globalnom recesijom. Tad su kenijski bankari išli ministru financija da se žale na nelojalnu konkurenciju elektroprivrede koja je emitirala obveznice. No, kenijski ministar ih je nogirao dok ih bh. ministar dočekuje kompradorski raširenih ruku.
VJEKOSLAV DOMLJAN: BiH će morati osigurati barem još dvije milijarde za finansiranje antirecesijskog paketa.
Pošto u BiH nema monetarne politike i politike deviznog kursa, ostaju „stezanje kaiša“ i ino pomoć. Dok entitetske vlade „stežu kaiš“, institucije na razini BiH čine malo ili nimalo. Posebice brine već deceniju i po duga PDV hibernacija Uprave za indirektno oporezivanje
Autor Adis ŠUŠNJAR – 16/04/2020
Profesor Vjekoslav Domljan, rektor na Sarajevo Science And Technology School, jedan od najugledijih ekonomista u BiH, upozorava da država BiH čini malo na ublažavanju posljedica izazvanih pandemijom Covid-19.
U intervjuu za Inforadar, profesor Domljan ističe da je BiH potrebno, kako stvari stoje sada, 10-15% BDP za financiranje antirecesijskog paketa.
„Zahvaljujući MMF-u i EU, biće osigurana jedna trećina tih sredstava. Dakle, moraće se osigurati barem još dvije milijarde KM. Prema tome, rebalansi budžeta, odnosno „stezanje kaiša“ je neminovnost. Čim prije, tim bolje. Problemi će nastati ako posuđeni novac ne dođe do privatnog sektora. Država mora davati novac privatnim kompanijama, ali uz uvjet da one dadnu dionice bez prava glasa, ili uz ispunjenje nekog drugog uvjeta“, naglašava Domljan.
Pandemija koronavirusa izazvaće globalnu recesiju u ovoj godini. Kako će se recesija odraziti na BiH? Koje kategorije stanovništva će biti najpogođenije?
DOMLJAN: Kidanje ili otežano funkcioniranje globalnih tokova roba dovešće u BiH do slabljenja izvoza, drastičnog pada prihoda od turizma i značajnog smanjenja priliva personalih doznaka. To će otežati financiranje uvoza i dodatno otežati odvijanje proizvodnje i izvoza. Ti efekti će biti dalje pogoršani depresijskim djelovanjem valutnog odbora. Najpogođenije će biti najranjivije skupine društva: neaktivni, nezaposleni i zaposlenici privatnog sektora. Kod potonjih će posebno biti pogođeni prekarijanci, oni koji su zaposleni kod „gazda“ koji ne poštuju ni zaposlene ni njihova prava ni u normalno doba.
Da li država i entiteti dovoljno čine za spas ekonomije?
DOMLJAN: Standardni antirecesijski paket traži „stezanja kaiša“ (usklađivanje potrošnje s dohotkom), devalvaciju (da učini oskudne devize nedostižnijim) i internacionalnu financijska podršku (da olakša teret usklađivanja). Pošto u BiH nema monetarne politike i politike deviznog kursa, ostaju „stezanje kaiša“ i ino pomoć. Dok entitetske vlade „stežu kaiš“, institucije na razini BiH čine malo ili nimalo. Posebice brine već deceniju i po duga PDV hibernacija Uprave za indirektno oporezivanje koju je korona tek uspjela prebaciti u estivaciju. Također nas brine briga Centrlane banke za „stabilnost financijskog sistema“ koji je „stabilan i likvidan“, jer neće da vide su bankarski sistemi zapadne Europe i Sjeverne Amerike daleko stabilniji i likvidniji nego bh. sistem, pa poduzimaju antirecesijske mjere. To ponašanje lijepo ilustrira reakcije sindikata državnih činovnika FBiH, koji je najavu Vlade FBiH o smanjenju plaća za 10% ocijenio „neprimjerenim“.
Kada bi pandemija bila završena ovog trenuka, kakve bi ovaj jednoipomjesečni zastoj privrede ostavio posljedice na Bosnu i Hercegovinu. S tim u vezi, šta možemo da očekujemo u najgorem scenariju, ukoliko bi pandemija i vanredne mjere potrajali do iza ljeta ili do jeseni?
DOMLJAN: Sigurno je došlo do pada nacionalnog dohotka, smanjenja priliva deviza, smanjenja zaposlenosti i porasta nezaposlenosti zbog otpuštanja radnika i povratka radnika iz inozemstva. Ako bi na tome stalo, na BiH bi se mogao primjeniti V obrazac prema kojemu bi padanje proizvodnje u prvom polugodištu bilo praćeno rastom proizvodnje u drugom polugodištu, naravno na suženoj osnovi. No, ako bi se ovi nepovoljni tokovi nastavili, BiH bi još dublje zaglavila u zamku srednjeg dohotka, pa bi pad proizvodnje bi bio praćen stagnacijom te rastom proizvodnje. Podizanje stope rasta na 5-7%, radi smanjenja jaza spram zemalja visokog dohotka, bi se moglo postići tek u drugoj polovici 2020-ih. U međuvremenu bi se stopa rasta vratila na predrecesijsku stopu od 3%. I Afrika je imala prosječnu stopu rasta od 3.3% u razdoblju 2014-2019, što govori da s 3% BiH zaostaje za Afrikom i svijetom u cjelini, a za dostizanje zemalja visokog dohotka bi joj trebalo barem stoljeće.
Domljan: Podizanje stope rasta na 5-7% bi se moglo postići tek u drugoj polovici 2020-ih
Pripremljeni „korona zakon“ u Federaciji BiH naišao je na mnoge kritike, kakvim ga Vi ocjenjujete?
DOMLJAN: Zakon još nije usvojen, pa je rano govoriti o onome što još uvijek nije jasno što će izaći iz Parlamenta. Usmjeren je na održavanje socijalnih fondova: penzionog, zdravstvenog i nezaposlenjskog. U doba korone ekonomija je izložena šokovima od strane ponude i sod strane tražnje. Ako obitelji ne rade, pada proizvodnja, što izaziva šok ponude. No, obitelji neće dobivati plaće, pa će doći do šoka tražnje. To je složena situacija za koju u BiH nema dovoljno ekonomskih instrumenata za rješavanje. Sve je spalo na jedan, nedovoljno koordiniran instrument – fiskalnu politiku, koja je spora zbog toga što mora proći kroz zakonsku proceduru.
Stoga „korona zakon“ može biti samo početni korak koji mora biti praćen cijelim paketom usmjernim na povećanje ponude i sinhronizirano povećanje tražnje. Posebno treba imati u vidu da se to sve odnosi na unutrašnje usklađivanje ekonomije, dok vanjsko usklađivanje mora biti čisto tržišni proces, jer tu nema prostora za djelovanje države, kao što ga nije bilo ni u doba zlatnog standarda.
Kako komentarišete činjenicu da u vrijeme pandemije Vlada Kantona Sarajevo uplaćuje više od milion KM političkim strankama, a u isto vrijeme se obraća građanima za pomoć za prevazilaženje pandemijske krize?
DOMLJAN: Financiranje političkih stranaka iz budžeta samo je jedan od pokazatelja neproduktivnog trošenja novca poreznih obveznika, što je u doba korone samo vidljivije. Nije dobro da država skuplja pomoć od građana jer je to misija civilnog društva. Ako je bilo zahtjeva prema Kantonu Sarajevo da otvori račun radi ponude pomoći, Kanton ih je trebao upućivati na civilne organizacije. Jedino ako takvih organizacija nema, Kanton može u vanrednim okolnostima preuzeti njihovu ulogu.
Podaci pokazuju da BiH uvozi 92% hrane. Da li je ova situacija šansa za poticaj poljoprivrede u našoj zemlji?
DOMLJAN: BiH ima komparativnu prednost u izvjesnim sektorima, kao što su mliječni proizvodi te rano voće i povrće. Njih treba podržati npr. razvojem hladnih lanaca vrijednosti, tim prije što se istodobno može koristiti energija iz obnovljivih izvora za izgradnju neophodne infrastrukture, poput hladnjača. Osim toga, treba podržavati proizvodnju koja osigurava temeljnu ishranu iz razloga sigurnosti zemlje. Treba razbijati aktualnu dualnu ekonomiju nastalu velikim zaostajnjem u razvoju ruralnih sredina. To se može činiti podržavanjem razvoja ruralnih poljoprivrednih i nepoljoprivrednih aktivosti, posebice komplementarnih poljoprivreda.
Domljan: Teško se vidjeti takvu spregu javnog i financijskog sektora nauštrb privatnog kako je to u BiH
Da li je BiH bilo neophodan kredit od MMF-a? Da li su se mogli kvalitetnije iskoristiti prihodi od akciza na duhan, gorivo, PDV…?
DOMLJAN: Svijet je naučio veliku lekciju iz globalne krize 2007-2009. Tada su vlade preplavile ekonomiju neuvjetnim osiguranjem likvidnosti. No, novac je ostao u financijskom sektoru, umjesto da bude usmjeren ka realnom sektoru.
Teško se vidjeti takvu spregu javnog i financijskog sektora nauštrb privatnog, kako je to u BiH. Nikada MMF, taj velemajstor podrške tržišnoj ekonomiji, nije prozborio ni riječi o nužnosti ukidanja monopolnog kreditno-depozitnog sistema kakav ne postoji ni u jednoj komunističkoj ekonomiji, niti je postojao u komunističkoj BiH, ali postoji u kapitalističkoj BiH. Sve dok bude tako, BiH neće imati visoku stopu ekonomskog rasta, a banke „plivati“ u likvidnosti jer su barijere ulasku i ostanku u poduzetničkoj aktivnosti prezahtjevne za poduzetnike. Stoga BiH ima „viška“ likvidnosti, kao što i elektroprivrede imaju „viška“ električne energije. Razlog je isti: razorena je industrija, a nije se razvio uslužni sektor. Jedna ilustracija: razoren je Aluminij (eto viška struje), ali nije proradila zračna luka, pa da barem pola miliona turista digne ekonomiju na noge (eto „viška likvidnosti“). Nekada su se neprosvijećni klanjali zlatnom teletu, a danas se u BiH klanjaju papirnom. BiH je potrebno, kako stvari stoje sada, 10-15% BDP za financiranje antirecesijskog paketa. Zahvaljujući MMF-u i EU, biće osigurana jedna trećina tih sredstava. Dakle, moraće se osigurati barem još dvije milijarde KM. Prema tome, rebalansi budžeta, odnosno „steezanje kaiša“, je neminovnost. Čim prije, tim bolje. Problemi će nastati ako posuđeni novac ne dođe do privatnog sektora. Država mora davati novac privatnim kompanijama, ali uz uvjet da one dadnu dionice bez prava glasa, ili uz ispunjenje nekog drugog uvjeta. Kao što banke ne mogu dijeliti novac deponenta i štediša, tako ni države ne mogu dijeliti novac poreznih obveznika, preciznije, budućih poreznih obveznika. Kriza može biti i prilika za popravljanje države. Ruzvelt je kazao da bez velike prilike – nema ni velikih državnika. Stoga je ovo i prilika da se pojave bh. državnici, jer smo do sada imali samo bh. političare.
Mnogi tvrde da poslije korone ništa više neće biti isto. Koje promjene možemo očekivati u svjetskoj ekonomiji? Da li će se smanjiti ili povećati jaz među klasama ljudi, između prebogate manjine i siromašne većine?
DOMLJAN: Ima ih koji tvrde da ništa neće biti isto, a i onih koji smatraju da će postojeće tendencije samo izoštriti. Jaz u razvijenosti između zemalja će se nastaviti produbljivati. Također i jaz u nejednosti između društvenih grupa unutar zemalja, posebice u zemljama u kojima se ne koristi progresivna politika oporezivanja dohotka.
BiH je primjer zemlje koja povećava jaz spram razvijenih zemalja i u kojoj se istodobno povećava nejednakost. U EU se prikupi po trećina javnih prihoda po osnovu indirektnih poreza, socijalnih doprinosa i direktnih poreza. Hrvatska je najlošija u EU jer prikupi 17-ak % javnih prihoda od direktnih poreza. BiH je i gora, jer od direktnih prihoda ne prikupi ni 10% javnih prihoda. A i ti prihodi nisu od pojedinaca, nego od firmi. Karakter društva ništa bolje ne pokazuje nego fiskalna politika – od koga država uzima i kome daje. Virus istine će u BiH pokazati pravo lice te politike i institucija, ali i društva nesposobnog za poduzimanje kolektivnih akcija, odnosno nesposobnog da se samoorganizira. Jedna od posljedica će biti, kad se situacija s koronom smiri, snažna emigracija najboljeg dijela ljudskog kapitala, što će tlo za populiste učiniti još plodnijim. Korona će nastaviti zbijati BiH u crnu rupu, što će jednoga dana biti praćeno „velikim praskom“. Dovoljno je podsjetiti da je prošle godine u aprilu, u doba šparoga, berač iz istočne Europe mogao zaraditi 150 eura dnevno u Njemačkoj, praktički mjesečnu bh. penziju, ili pola mjesečne plaće bh. radnika privatnog sektora. Sad plaču njemački farmeri jer nema ko da bere šparoge, plaću bugarski, rumunjski i poljski radnici jer ostaju bez zarade, dok će bh. građani plakati tek kad ne budu mogli platiti uvoz uveliko skuplje hrane.
Izvor: INFORADAR
Buka