Jakob Finci predsjednik Jevrejske zajednice u BIH i predsjednik EWB BIH : Evropi je puna kapa neispunjenih obećanja
Jakob Finci, predsjednik Jevrejske zajednice u BiH, za Oslobođenje govori o kritikama EU u Izvještaju o BiH te neprovođenju presude Sejdić i Finci
Gospodine Finci, Izvještaj o napretku BiH nije ohrabrujući. Čak je i gori u dijelu koji se odnosi na rad pravosuđa zbog opstrukcija kako politike tako i unutar samog pravosuđa. Kako po Vašem mišljenju izaći iz ove situacije i provesti reforme u toj oblasti?
Jasno je da Bosna i Hercegovina nije ispunila mnogo od onoga što se od nje očekivalo kao zemlje koja je podnijela zahtjev da postane kandidat za članstvo. U 14 tačaka koje nam je Evropska komisija dala, kao zadatak je i naš pristup pravosuđu. Dok jedna strana u BiH insistira na tome da treba izbaciti strane sudije iz Ustavnog suda BiH i onda smo riješili sve probleme, druga strana pošteno kaže onako kako stoji, da treba promijeniti zakon koji reguliše rad VSTV-a, da bi se stvari izvele načistac.
Razbijanje iluzija
Imamo mišljenja pravnih stručnjaka objavljenih i u vašem listu, gdje gospodin Šarčević kaže da bi on bio najsretniji kada bi svih devet sudaca bili stranci. Tada bi bio siguran da Ustavni sud radi kako treba, jer, nažalost, imamo presude Ustavnog suda koje po odlukama ukazuju na to koja nacionalna struktura je glasala za koju vrstu odluke. Mi smo previše opterećeni našom nacionalnom pripadnošću koja se, ustvari, razlikuje samo po načinu na koji ispovijedamo vjeru za koju kažemo da u nju vjerujemo, jer drugih razlika između Bošnjaka, Srba i Hrvata nema. Čini se da nema više prostora za odgađanje i da treba prionuti na zadatak, da ispunimo evropske uslove kako bismo mogli da postanemo zemlja kandidat. Naši lideri, kada odu u Bruxelles, kunu se da smo na evropskom putu i da nam je to cilj. Kad se vrate kući, vide da im je dobro i što nismo član EU, jer ih niko ne može kontrolisati i uticati na njihove odluke, niko ne može da im otvori oči i kaže šta kao lideri jedne demokratske države koja hoće da bude članica EU treba da rade.
Zbog nepostojanja političkog dogovora i dalje imamo Ustav BiH kojim se krše osnovna ljudska prava, nije provedena presuda Sejdić i Finci. Istovremeno, ne prestaju međusobne optužbe političara, a lider HDZ-a BiH Dragan Čović požalio se međunarodnoj zajednici da SDA ne drži do dogovora. Je li onda realno očekivati da BiH dobije kandidatski status?
U izvještaju i u tumačenju onih koji su nam ga dali, čuli smo nešto što gospodin Dervo Sejdić i ja govorimo više od deset godina. Bez implementacije odluke Sejdić i Finci nema ulaska u EU. To je jedan od uslova bez kojih se ne može, a to je da zemlja kandidat ispunjava uslove kada je riječ o ljudskim pravima i da svi građani moraju imati ravnopravan tretman. Meni je čudno i žalosno da nam poslije 12 godina od donošenja presude Evropska komisija treba da ukazuje na to da kršimo osnovna ljudska prava. I to ne samo prava pripadnika nacionalnih manjina nego i prava konstitutivnih naroda koji nemaju pravo da se kandiduju za Predsjedništvo BiH, ni za Dom naroda ako ne žive na “pravom” dijelu teritorije, znači Srbi u FBiH ni Bošnjaci i Hrvati u RS-u nemaju pravo da budu ni kandidati. Tu se ne radi o nekoliko hiljada pripadnika nacionalnih manjina, nego o stotinama hiljada građana i onda se čudimo zašto nas Evropa neće. Ako objektivno pogledamo na tu situaciju, ne trebamo se začuditi da BiH ne ispunjava osnovne uslove za dobijanje kandidatskog statusa i da zbog toga treba da razbijemo iluziju da ćemo, zato što smo bili “žrtva agresije” i što nas je zahvatila pandemija, imati neke popuste. Ovdje se radi o ozbiljnim stvarima, a EU je previše ozbiljna institucija da bi mogla da ima posebna gledanja na BiH, koja se unutar sebe opire da izvrši što je obećala, potpisala i prihvatila davno kad smo počeli priču o EU.
Kako onda gledate na lobiranja zastupnice u Evropskom parlamentu Željane Zovko, koja se u svojim izlaganjima, kako kaže, zalaže za konstitutivnost Hrvata s aspekta izbora hrvatskog člana Predsjedništva BiH i izmjene Izbornog zakona BiH. Jesu li uzaludna ta lobiranja?
– Do sada nije bila uspješna u tim svojim lobiranjima. Otprilike to pokazuje da je uzalud izabrana u Evropski parlament da bi radila protiv svoje izvorne domovine. Ne daj Bože da se ustanovi da nešto nije uredu s njenim radom, pa da se pokrene neki postupak protiv nje u Hrvatskoj, sigurno bi došla u BiH i tražila zaštitu, kao što je mnogo njih protiv kojih se vodi postupak u Hrvatskoj našlo sklonište u BiH jer imaju dvojno državljanstvo. Ne vjerujem da se gospođica Zovko odrekla bh. državljanstva kad je prihvatila mjesto u Evropskom parlamentu. Još tamo sjedi s dva pasoša, ali to nije razlog da bude uspješna u lobiranju za Hrvatsku, protiv BiH. To nije objektivno gledanje na situaciju, nego navijačko gledanje na situaciju između BiH i Hrvatske.
Evropski komesar za proširenje Oliver Varhelyi danas stiže u BiH. Možemo li očekivati od EU snažniji angažman kako bi se Bosni i Hercegovini pomoglo da se pomjeri s mrtve tačke?
– Znate kako kažu, ako sami sebi nećete da pomognete, teško drugi može da vam pomogne. Ovdje se traži očitanje volje građana BiH putem izjava naših lidera za koje smo glasali. Mi možemo da kažemo da neki od tih lidera nemaju legalitet ili legitimitet, mada su izabrani po istim zakonima kao i svi ranije izabrani članovi Predsjedništva BiH.
14 zadaća
Sad odjednom, pošto nam se neki od članova Predsjedništva BiH ne sviđa, onda on nema legalitet ni legitimitet i dolazimo u situaciju da tražimo da nam neko drugi riješi probleme. Mislim da će delegacija EU koja dolazi u BiH pokušati da otvori oči našim liderima i kaže: da, mi smo spremni da vam pomognemo, ali morate i sami dosta toga uraditi. Dali smo vam 14 domaćih zadaća i dok to ne završite, nema dalje priče.
Predstavljen je Ekonomski i investicijski plan za zapadni Balkan, gdje EU namjerava uložiti devet milijardi eura, ali je naznačeno da bez reformi i pouzdanog pravosuđa nema ni novca. Da li je takvo uslovljavanje bh. vlasti jedini način da se one natjeraju da rade svoj posao i ubrzaju reforme?
– Očito da jeste, jer je Evropi izgleda puna kapa naših neispunjenih obećanja. Mi sve obećavamo, ali kada to ne napravimo, pokušavamo da nađemo razloge ili jedni druge tužakamo, jer je takav sistem koji nam je međunarodna zajednica nametnula kroz dejtonski mir. Od ovih devet milijardi o kojima se priča, mi ćemo biti zadovoljni ako dobijemo 250 miliona eura. Tim bi naši lideri bili zadovoljni zato što će prevazići ekonomske probleme za 2020. Međutim, ova pomoć treba da se odnosi na godine koje su pred nama, a mi od toga nećemo ništa imati ako ne ispunimo ono što smo obećali Evropi da ćemo uraditi.
PIŠE: AMELA LONČARIĆ
Izvor: Oslobođenje: https://www.oslobodjenje.ba/dosjei/intervjui/jakob-finci-evropi-je-puna-kapa-neispunjenih-obecanja-595897