Jakob Finci rođen je neposredno nakon oslobađanja njegovih roditelja iz talijanskog internacijskog logora 1. listopada 1943. godine, u staroj židovskoj sefardskoj obitelji koja je stigla u Sarajevo sredinom XVI. stoljeća nakon protjerivanja iz Španije.
Nakon srednje škole, diplomirao je na Pravnom fakultetu u Sarajevu, te je od 1966. godine bio aktivni advokat specijaliziran za međunarodno trgovačko pravo.
Tijekom tog vremena, također je bio aktivan u židovskoj zajednici, a početkom 1991. godine postao je jedan od osnivača obnovljene židovske kulturne, obrazovne i humanitarne udruge LA BENEVOLENCIJA, gdje je izabran za prvog potpredsjednika.
Tijekom nedavnog rata u Bosni, u kolovozu 1993. godine, gospodin Finci preuzeo je svoju trenutnu poziciju predsjednika La Benevolencija, te potpredsjednika koordinacijskog tijela bosanskih NVO-a, a u kolovozu 1995. postao je prvi izabrani predsjednik Židovske zajednice Bosne i Hercegovine.
“La Benevolencija” je, tijekom rata, bila jedina bosanska humanitarna organizacija koja je radila kao izvršni partner za UNHCR, te je bila jedna od najuspješnijih NVO-a, pomažući svim građanima Sarajeva i Bosne i Hercegovine bez obzira na vjersku pripadnost.
Od rujna 1996. do travnja 2000. godine, gospodin Finci bio je izvršni direktor Fondacije Soros – Fonda za otvoreno društvo Bosne i Hercegovine.
Od 1994. godine član je, a od veljače 2001. do travnja 2002. godine bio je predsjednik Udruženja građana “Krug 99”, slobodnih intelektualaca.
Godine 1997. gospodin Finci bio je jedan od osnivača Međureligijskog vijeća Bosne i Hercegovine, te je dvije godine obnašao funkciju prvog predsjednika MIR-a, a tu funkciju ponovno je obavljao 2003. godine.
U veljači 2000. godine izabran je za predsjednika Udruženja građana “Istina i pomirenje”, koje je osnovano s glavnim ciljem uspostave Komisije za istinu i pomirenje u Bosni i Hercegovini, a u veljači 2001. godine Visoki predstavnik UN-a imenovao ga je za predsjednika Ustavne komisije Federalnog parlamenta.
U svibnju 2002. Jakob Finci imenovan je od strane Visokog predstavnika za prvog direktora Državne agencije za civilnu službu, imenovanje koje je potvrdio Vijeće ministara, a u ožujku 2008. godine imenovan je za ambasadora Bosne i Hercegovine u Švicarskoj, te nerezidentnog veleposlanika u Lihtenštajnu.
Na profesionalnoj razini, gospodin Finci radio je kao korporativni pravnik za jednu od najvećih (tada) jugoslavenskih izvoznih kompanija, Energoinvest, u Bosni i Hercegovini, Etiopiji i Keniji.
Na akademskoj strani, gospodin Finci radio je kao tutor na UN-ovom sveučilištu na projektu ECMIR između 1988. i 1990. godine, te od 2001. godine predaje na interdisciplinarnom postdiplomskom studijskom programu na Univerzitetu u Sarajevu.
Kao jedini predstavnik Bosne i Hercegovine, gospodin Finci je član Savjetodavnog vijeća ODIHR-a OBSE-a – Panela eksperata za slobodu vjere ili uvjerenja.
Istovremeno, često predaje na različite teme kao što su međunarodno trgovačko pravo, privatizacija, rješavanje sukoba, međuetnički suživot, kao i organizacija humanitarnog rada, prikupljanje sredstava, židovstvo i druge teme.
Za svoj rad, gospodin Finci je nekoliko puta odlikovan. Ova priznanja uključuju: Veliki križ Reda zasluga Savezne Republike Njemačke, kao i američko odlikovanje “First American Freedom” u Richmondu, Virginija. Također je imenovan kao Chevalier de la Légion d’Honneur Francuske Republike, a 2009. godine proglašen je “Osobom godine” od strane sarajevskog dnevnog lista SAN, te “Čovjekom godine” za 2013. godinu od strane bosanskog dnevnog lista “Večernji list”. Jakob Finci je 2013. godine primio međunarodnu nagradu Primo Levi u Genovi, Italija.
Gospodin Finci je oženjen i ima dva sina.