Ističe da je poznato šta traži Evropska unija, a u BiH se i dalje vode Darvinovske ili Ezopovske debate o tome hoće li se provesti presuda Suda za ljudska prava u slučaju Sejdić-Finci.

“Ja sam očekivao upravo ovakav izvještaj, na bazi bh. iskustva koje traje od 2006. godine, kada smo otpočeli prve pregovore s Evropskom unijom. Naravno da su procjene bazirane na nečemu što je realno. U svakom slučaju, svima je opšte poznato, pa i najširoj javnosti, da postoji utvrđenih 14 prioriteta u Mišljenju Evropske komisije od kojih su u nekoj mjeri realizovana, tek, dva.

Prema tome, Evropska unija, kako sam više puta isticao, ni sada neće odustati od svojih zahtjeva. Ona ih može odgađati, ona ih može u nekom momentu modifikovati, ali odustanka nema. Jasno je da nije došlo do bilo kakvih reformskih zahvata koji bi realizovali izvršenje bilo kojeg do tih 14 ili preostalih 12 prioriteta. I nismo, zaista, mogli očekivati nikakav bolji izvještaj.

Drugo je što bi recimo svaka država koja se predstavlja kao ozbiljan aspirant ili pretendent, ne samo na kandidaturu nego na članstvo u Evropskoj uniji, trebala da pokrene pitanje odgovornosti ako se godinama opetovano postavlja ista količina uslova koji se opetovano ne izvršavaju”, kazao je Davidović za RSE.

Ističe da bi oni koji daju deklarativne izjave da će sve uraditi, trebali da podnesu i odgovornost za ono što nisu uradili.

“Ovih dana čuli smo i zahtjeve iz određenih krugova za ostavku Vijeća ministara, što po meni ne zvuči nimalo nelogično. Jer, ako je postojalo obećanje da će se za godinu dana izvršiti sve ono što nije godinama urađeno, a za to nisu date nikakve garancije, onda se postavlja pitanje odgovornosti.

Posebno ako je to obećanje dato i nakon prethodnog Izvještaja, onda bi država koja ima zaista ozbiljan državni vrh i rukovodstvo, sa jasnim opredjeljenjem koje se zove evropska integracija, trebalo da postavi i pitanje odgovornosti svih nivoa, pa i onog najvišeg, koji je propustio da učini ono što se više puta izjasnio da će učiniti”, navodi.

Kada je riječ o dobijanju kandidatskog statusa sredinom iduće godine, kako najavljuju domaći političari, Davidović ističe da je to realno samo u onoj varijanti i na onom horizontu koji nas ponovo vraća na neispunjene uslove.

“Mi možemo sada licitirati datumima – postoji jedna pošalica koja kaže ‘oročeni kandidatski status’ ili ‘oročeno članstvo’ – ali u slučaju BiH taj proces traje neprimjereno dugo, mnogo duže nego u slučaju bilo koje države koje su u posljednjim dekadama postigle svoj cilj, što znači za članstvo u Evropskoj uniji.

Lično, iako sam notorni i hronični optimista, ne vjerujem da možemo tako brzo izvesti takve reforme, pogotovo ne sa ovakvim sastavom najodgovornijih timova na nivou koji rukovode tim procesom. Bilo bi veliko iznenađenje da sada odjednom i naprasno neko postigne realizaciju preostalih ciljeva, odnosno prioriteta EU”, kazao je Davidović.

S obzirom da se za ocjenu stanja u Izvještaju za više oblasti, odnosno reformi navodi da je Bosna i Hercegovina u ranoj fazi, Davidović ističe da je to eufemizam koji se koristi u engleskom jeziku da bi se označilo da nešto u principu i ne postoji ili se ne dešava.

“Kada je ekonomija neke zemlje u katastrofalnom stanju, onda vam neko zbog diplomatskog žargona neće reći da ste u katastrofalnom stanju, već da ste u ranom stadiju. Taj termin dovoljno govori o situaciji u BiH.

U normalnim društvenim zajednicama otrežnjenje dolazi jednom u četiri godine kroz aktivnosti biračkog tijela na izborima. A to otrežnjenje kod nas kasni zbog raznoraznih manipulacija. Ono što je možda najdramatičnije u svemu tome jeste da se kategorija odgovornosti u našem društvu, ne samo u pravnom smislu nego čak i socijalnom, i u moralnom, pa evo i u izbornom smislu, skoro potpuno istopila. Ne vidimo je”, poručio je Davidović.

Davidović je trenutno potpredsjednik organizacije “East-West Bridge” BiH i viši istraživač Centra za primijenjene evropske studije (CPES) u Beogradu.