Esad Bajtal: Nikakva paralela između BiH i Kosova ne postoji, nejasno je zašto nezavisnost nema i Vojvodina
Na sastanku zvaničnika Republike Srpske i Srbije u Beogradu, osim što je potvrđena saradnja u svim oblastima, bilo je govora o dokumentu kojim član Predsjedništva BiH Milorad Dodik ukazuje na antidejtonsko ponašanje visokog predstavnika i Ustavnog suda BiH. Dok je Dodik zajedno sa entitetskom predsjednicom Željkom Cvijanović saopštio podatke o kršenju Dejtonskog sporazuma, Vučić je obećavao analizu i blisku saradnju u tom pogledu.
Detaljnije o sastanku u Beogradu, ali i regionalnim pitanjima razgovarali smo u Dneviku sa političkim analitičarom Esadom Bajtalom.
Pojedini zaključci sa sastanka su i očekivani. Dodik se izjašnjava, Vučić suzdržan. Vaš komentar?
“Prije svega, paralela je potpuno pogrešna. Kosovo je bilo jugoslovenska pokrajina, u sastavu Republike Srbije. Kada je žabljačkim ustavom Srbija izašla iz sastava Jugoslavije, tada je Kosovo izgubilo status sastavnog dijela Srbije i postalo neka jugoslovenska pokrajina, kao što su ostale republike, Srbija, Slovenija, itd. U tom smislu, nikakva paralela Bosna i Hercegovina i Kosovo ne postoji. Postoji jedna drugačija i mnogo važnija, odnosno logična paralela, a to je paralela Vojvodina i Kosovo. Vojvodina je također bila autonomna pokrajina, jugoslovenska, u okviru Republike Srbije. Nije čudo što je Kosovo dobilo samostalnost koju je dobilo, a znamo kako je dobilo, po najvećim pravnim standardima. Ostaje nejasno zašto tu nezavisnost nema Vojvodina.”
Dodik je, ipak, otišao sa tom namjerom da izjednačava status ove dvije zemlje. Kada će se uopšte prestati povlačiti takva paralela?
“Prestat će se povlačiti onoga dana kada oni shvate ono što već znaju. Srpska politika zna da pogodbi oko toga nema. Ali u njenom političkom interesu je da se takve priče povlače. Iako bi realnija paralela bila druge vrste. Da Sandžak, kao teritorija koja je vječito postojala, za razliku od ovoga manjeg entiteta koji je nastao u krvi i zločinu i sili, jednog dana dobije isti ovakav status kakav ima manji entitet u Bosni i Hercegovini. I da se tu stvari poravnaju, ili da se sjedne pa da se ozbiljno razgovara, da Sandžak ne pravi ono što prave ovi ovdje, da se ne disfunkcionalizuje Srbija, da se ovdje ne disfunkcionalizuje Bosna i Hercegovina, da se sjedne ozbiljno i da se napravi ravnoteža.”
Čini se da je već nekako jasno da je riječ o spinu pred lokalne izbore u BiH i razgovore u Washingtonu o dijalogu Srbije i Kosova. U kakvom momentu ovaj dokument i svi politički stavovi Banja Luke o referendumu u RS-u dolaze za Srbiju? Da li ih zapravo Vučić koristi pred sastanak 4. septembra, iako su, evo, kazali da niko neće spomenuti BiH na tom sastanku?
“Pa naravno, politika ne radi ništa slučajno. Uvijek imate dva glasa. Imate onaj oficijalni, koji negira određeno stanje stvari. Imali ste Miloševića, koji je vodio tobože mirnodopsku politiku s jedne strane, a imali ste Šešelja kao njegovog stvarnog glasnogovornika koji je prijetio, ucjenjivao i činio sve što je činio. Danas je ulogu Šešelja, u ovoj situaciji, i u odnosu Srbije i Bosne i Hercegovine, preuzeo Dodik. I ta scena se vječito ponavlja, da Vučić nešto smiruje, da govori na nivou dobre volje, dobrih namjera i želja, a da s druge strane uopšte ne sankcioniše ono što izgovara Dodik, a što je u potpunoj suprotnosti sa onim izgovorenim od strane Vučića. To je ta ideološka igra, to je ta sofisterija koja treba da zbuni domaću javnost, i bosanskohercegovačku i srbijansku, a da eventualno pokuša zavarati i svjetsku javnost.”
Prema najavama iz Washingtona, ništa spektakularno se ne može očekivati na sastanku. Prednost će imati ekonomske teme, ali se najavljuje prisustvo predsjednika Trumpa. Da li mislite da bi njegovo pojavljivanje moglo biti samo kurtoazija, ili će se značajnije angažovati u svrhu američkih predsjedničkih izbora?
“Ako se Trump tamo pojavi, to neće biti slučajno i tek tako. Sama činjenica da li će se pojaviti ili ne, govorit će mnogo toga. U slučaju da ipak dođe, ne vjerujem da će biti neka figura ili statista, Biće neko čiji će glas najvjerovatnije uspostaviti nešto. O čemu se radi, mi možemo nagađati. Moguće je da to bude posljednji a možda i predposljednji korak nečega što konačno jednog dana mora doći kao riješenje. A to je Kosovo samo sebi, onakvo kakav mu je status dala međunarodna zajednica i dobar dio zemalja svijeta koje su ga priznale kao nezavisnu državu.”
U moru regionalnih turbulencija, u nedjelju se održavaju parlamentarni izbori u Crnoj Gori. Možemo li nekako napraviti retrospektivu mandata, ova zemlja je imala i pozitivan uspon ulaskom u NATO, ali su onda krenuli sukobi i litije SPC-a zbog usvojenog zakona o slobodi vjeroispovijesti. Kako Vi gledate na to, da li kao na molitve ili političke skupove, jer vidimo da poprimaju široke razmjere?
“Po vjerskom redu vožnje, da tako kažem, zna se koja su to mjesta za molitve, gdje su se molitve uvijek obavljale, gdje se obavljaju i gdje će se obavljati. Svako izmještanje molitve u neki drugi prostor znači nešto drugo. A to da SPC manipuliše javnošću da je sastavni dio velikodržavne ideologije od 90tih, zapravo još uvijek od nekih stoljeća tamo, također nije nepoznato. U tom smislu, Crna Gora se naprosto ne ostavlja na miru, pokušava se destabilizirati, pokušava se tim sesijama i manevrima stanovništvo izbaciti iz ravnoteže i pokušava se napraviti klima u kojoj bi se eventualno postigli neki rezultati koji sanja velikodržavni projekt Srbije.”
U nastavku pogledajte cijeli razgovor.
Izvor: O KANAL