Profesor Esad Bajtal : Građani BiH su suočeni s političkim banditizmom i razbojnicima koji silom otimaju

Oba prijedloga trebaju rezultirati smanjenjem cijena goriva, te barem djelimičnom popuštanju najvećem udaru na životni standard građana. Poslanici vladajućih stranaka, međutim, ne posustaju u traženju argumenata zašto ništa ne poduzimaju dok sve više ljudi osjeća posljedice poskupljenja i bukvalno gladuje.

– Iz budžeta kojeg pune građani za građane nema pomoći, jer zaboga postavljaju pitanja je li to u skladu sa zakonom ili nije. Pomoć građanima je upitna sa stanovišta prava i zakona u ovolikoj krizi, ali nije nimalo upitno da parama tih istih građana povećaju sebi plaće, jer to je u skladu sa zakonom. E s kim imamo posla?! S političkim banditizmom i politikama razbojništva, jer razbojnici su oni koji silom otimaju. Tipično političko gusarstvo – kazao je za “Avaz” ugledni bh. sociolog i filozof, profesor Esad Bajtal.

Dok nemoralno, po ko zna koji put zavlače ruku u džepove bh građana, bh političari na sva zvona govore o moralu, navodno ga štite, proganjaju glumce po Sarajevu, zabranjuju umjetničke performanse i LGBT povorke. Nažalost, dokaze njihove moralnosti građani ne traže u odlukama poput današnjih.

– Lakše je pričati o tome, o fiziologiji, seksu, neseksu, antiseksu, proseksu … nego o ekonomskom i političkom moralu, ako je on uopšte moguć. Njihove odluke su neprikosnovene, sve što oni rade ne možete dovoditi u pitanje, ali pošto ne možete reći narodu da mu je zabranjeno da se njima bavi, jer izigravate demokrate a u demokratiji nema zabrana, onda mi vama namećemo teme kojima ćete se baviti kako biste nas ostavili na miru. Vrlo prizeman trik, bezobrazan, licemjeran i dobro sračunat – ističe Bajtal.

Problem građana je što se hvataju u istu zamku, dodaje naš sagovornik, koji se ponekad pita trebamo li uopće pričati i upozoravati ili građane pustiti njihovoj vlastitoj nesposobnosti da se brane od onih koje uporno postavljaju na vlast.

– Oni ih uporno postavljaju na vlast pa čak i onda kad ih kradu, jer im te krađe tolerišu. Kad je Slobodan Milošević napravio krađu na ulice je izašlo 100.000 – 200.000 ljudi, a ovdje se izborne krađe prećutno priznaju i na njih se pristaje od strane onih kojima danas treba pomoć ali je nema. To je dijalektika paradoksa bh življenja – pojašnjava Bajtal.

Profesor Bajtal zaključuje da su građani nesposobni da kritički razmišljaju i da se onda lako „upecaju“ na ono što im serviraju dobro kontrolirani partijsko – stranački etno mediji, pa se onda, bez imalo ljutnje i uzbuđenja dešava da vladajuća klasa naočigled sve siromašnijih građana povećava vlastite plaće i beneficije.