S vremena na vrijeme čujemo pozive kako se u ovom teškom vremenu trebaju ujediniti sve istinske patriote ove zemlje zbog opasnosti od drugih i drugačijih. Ono što je interesantno u ovoj cijeloj tematici patriotizma, jeste što se pozivi upućuju na potpuno pogrešnoj osnovi. Patriota ste ako vam ti tamo neki kažu da ste to i ako radite po njihovom nalogu. U suprotnom ste izdajnik, strani plaćenik, ili bilo koji drugi epitet koji vam daju iz tih „patriotskih tabora“.

Da li to znači da onda patriota nije neko ko je član akademske zajednice, a ujedno nije član partije? Da li to znači da onda patriota nije vrhunski sportista, profesor, stručnjak, ekspert, glumac, vjerski službenik, demobilisani borac, doktor, novinar, itd., samo zato što nije član neke partije, ali voli istinski svoju državu? Da li to znači da patriota nije onaj koji se ne želi prodati, a član je druge neke partije?

Problem je što se poziv na “ujedinjenje patriota”, a da ne bi bilo zabuna, pod patriotima mislim i na jedne i druge i na treće i na ostale, odnosi samo na jedan uski krug stranaka i osoba, a ne na ujedinjenje društva, pameti, struke koji mogu pomoći da se na “patriotski” način riješe problemi koje imamo, a oni su vrlo ozbiljni i opasni za opstojnost BiH i njenih građana gdje god živjeli.

Pod tim problemima prije svega mislim na nezaposlenost, besperspektivnost, iseljavanje, starenje stanovništva, spori ekonomski napredak, male plate, još manje penzije, nedovoljnu socijalnu pomoć ugroženim, loš privredni ambijent, visoka poreska opterećenja, glomaznu administraciju, razorene fabrike, lošu putnu infrastrukturu i sve ono što opterećuje naš svakodnevni život.

Oni, koji duže prate moj rad, analize i komentare, znaju da sam često bio kritičar ovakvog sistema upravljanja u državi, ali isto tako, uz kritike sam nudio prijedloge rješenja, ideje i razmišljanja kako pokrenuti BiH, najčešće ekonomski.

Kada nudite rješenja, to mnoge ne zanima. To nije vijest. Vijest je kada nekoga napadnete, kada ste bahati, “patriota”, ili bolje reći, kvazi-patriota, a uz sve to, ako vam sistem izmisli radno mjesto i na taj način vas finansira našim prikupljenim parama kroz poreze i namete, onda ste tek kompletna kvazi-patriotska ličnost. Takvih danas ima koliko hoćete. Ako se već izmišljaju radna mjesta za kvazi-patriote i njihovu braće i sestre po kvazi-patriotizmu, onda možemo i moramo izmisliti novac i podršku za našu mladost koja pravi čuda po svijetu.

Ne smijemo zaboraviti da je političko spinovanje, ili predstavljanje na drugačiji način stvarnog stanja, oružje u rukama budžetskih patriota, kojim se grlato napadaju svi oni koji razmišljaju drugačije od njih i njihovih uskih egoističkih interesa. „Borba za narod“ je sredstvo za ostvarivanje vlastitih ciljeva.

Kada struka uputi konstruktivnu kritiku prema politici, a ne prema pojedincima, koja je dovela zemlju u ovu situaciju iz koje se bježi, umjesto da se ovdje može imati normalan posao i živjeti pristojno, onda ti majstori spina kažu kako je struka “negativna” i uznemirava javnost. Struka je, po njima, kriva što komentariše i pokušava promijeniti stanje u pozitivnom smislu, a nisu oni koji su doveli zemlju i takvo stanje. Odmah se hvatamo tema “patriotizma i nacionalizma” i kako će nam se svi problemi riješiti ako napadnemo tamo nekog drugog.

Što smo bahatiji i primitivniji, više pažnje dobivamo u medijskom prostoru uz podršku “braće i sestara po budžetskom patriotizmu”.

U tim napadima, kvazi-patriotizmu i nacionalizmu, prolazi mandat za mandatom, a ti što su u mandatima za posljednji mandat napravili su sljedeće:

• Prema podacima Eurostata, u periodu 2014-2019, broj državljana iz BiH, koji imaju stalnu boravišnu dozvolu u EU povećao se za preko 108.000. Najviše je u tom broju mlađih od 25-44. Oni čine 40% svih naših državljana u EU.
• Minimalni poreski gubitak iznosi preko 1,2 milijarde KM nenaplaćenih poreza i doprinosa, koji bi se naplatili da su iseljene osobe ostale u državi.
• Zbog iseljavanja, svake godine izvozimo milijarde KM kroz ulaganje u obrazovanje naših građana.
• Neto povećanje broja penzionera od januara 2014. godine do danas je oko 70.000.
• Preko 425.000 radnika u državi radi za platu od 700 KM i manju, što je oko 50% svih zaposlenih radnika.
• 2024. godine bit će potrebno osigurati 4,18 milijardi KM za finansiranje svih izdataka za penzije, što je povećanje za 1,01 milijardi KM u odnosu na 2019. godinu.
• Od 2014. godine izgubili smo 30% cjelokupnog studentskog fonda u državi.
• Zbog zakašnjele reakcije vlasti u FBiH tokom pandemije covida, danas imamo oko 16.500 izgubljenih radnih mjesta.
• Svake godine su povećali doprinose obrtnicima u FBiH.
• Samo šest zemalja u svijetu je gore od nas po brzini registracije firme.
• Uglavnom zauzimamo zadnje ili predzadnje mjesto u Evropi u svim bitnim stranim izvještajima.
• Prosječna starost doktora u FBiH je 57,8 godina.
• Najpoželjniji poslodavci su i dalje oni u javnom sektoru.

Površnost nam je postala vrhunac vrijednosti. Zbog toga, mladi i progresivni dio društva napušta državu. Zašto i ne bi kad nas predstavljaju oni koji su nas doveli do toga da smo u društvu Eritreje, Čada i Džibutija. Da, to su naši susjedi ili komšije kada je u pitanju brzina registracije firme.

Doveli smo zemlju do toga da nije bitno što Ivan Ramadan i Amar Zubčević naprave, bez bilo kakve podrške države, video igru o kojoj reportažu pravi i Fox. Da, momci su istrajali u svojoj ideji i napravili čudo iz jedne male BiH, koja je prošle godine krenula aktivno da se obračuna sa mladim osobama, kroz retroaktivnu naplatu poreza. Umjesto da pita kako vam možemo pomoći da napravite deset puta to što ste sami uspjeli, država putem svojih instrumenata gleda kako će što više naplatiti novaca kako bi finansirala kvazi-patriote izmišljenim radnim mjestima.

Ko danas priča više o Azra Dedić, našem ponosu, koja je prije godinu i po osvojila zlato na evropskom prvenstvu? Ko priča o Lamija Balić, koja je prije nekoliko godina osvojila bronzu na međunarodnoj naučnoj olimpijadi projekata za ideju zaštite okoliše i medalju za najbolje osmišljen projekat.

Talentovana smo nacija, ali prilike dajemo potpuno pogrešnim osobama.

Za mene nije patriota onaj koji grlato galami sa izmišljenog radnog mjesta i frenetično pokušava svojom bahatošću i primitivizmom iskazati svoju veličinu. Znaju oni da to što rade nema smisla, ali isto tako znaju da ako kojim slučajem budu skinuti sa budžetskih jasli, da moraju ići u privredu, a tamo valja ipak dobro zasukati rukave i nešto konkretno raditi. Zbog toga oni gledaju na budžet kao na ličnu svojinu, a one koji žele promjene u društvu smatraju otvoreno agresivnim.

U tom ratu i borbi za budžet, ne biraju se sredstva. Regrutuju se botovi, obećavaju se privilegije, zaposlenja, pljuju se drugi, fabriciraju se videa, slike, koriste portali, novine i forumi, samo da se ne bi izgubila moć i nezaslužene privilegije.

U našoj državi, od nesposobne vlasti samo su gori stranački botovi. Braneći neodbranjivo i prikazujući stanje kakvo ustvari nije, nadaju se ulasku na budžetske jasle, nazivajući sebe “osvješćenim patriotama”. To što rade nije nikakav patriotizam, već obični egoizam.

Ovakvo stanje će ostati sve dok se ne napravi “patriotski blok” sa društvom, strukom, intelektualcima i ono malo pameti što je ostalo u državi. Do tada, sve će i biti dalje isto – koaliranje radi podjele budžetskog plijena i pozicija ili drugim riječima budžetskog patriotizma.

Ako je “vitalni nacionalni interes” da određeni broj osoba bude vječno prikopčan na budžet, pa je jeftinije za društvo da ih plaća a da ne rade ništa (ali i da se ne pitaju za bilo šta i da se sklone ustranu) i da puste onima koji znaju i umiju da vode procese i da pokrenu ovu zemlju naprijed. Ovako smo svi taoci takvih negativnih procesa. Pravi, istinski patrioti to više ne žele gledati i odlaze van BiH. Masovno.

BiH je na prekretnici, ali ne onoj koja se servira. U narednih 5-6 godina dobit ćemo novih 80.000 penzionera (sa uključenim negativnim prirodnim priraštajem). Procjene su da će se iseliti dodatnih 150.000 stanovnika. Ekonomski rast će biti nakon završetka pandemije covida oko 3% godišnje (što je stagnacija u odnosu na kretanja zemalja u regionu). Plate političara će i dalje rasti. PDV će rasti. Akcize će rasti. Nezaposlenost će opadati, ali je pitanje hoće li zaposlenost rasti zbog iseljavanja.

Vrijeme je da se formira blok svih onih koji zaista žele dobro ovom društvu i državi, da se počne sa rješavanjem brojnih problema i da se da šansa najboljima među nama, a ne onima “koji su pomagali u kampanji” pa eto red je da se nagrade.

Ovo društvo mora ponuditi šansu Ivanu (Ramadanu), Amaru (Zubčeviću), Enisi (Kalfić), Amini (Nišić), Alemu (Tukiću), Azri (Dedić), Lamiji (Balić) i svim drugim talentovanim i pametnim mladim ljudima, jer oni su naše istinske patriote. Ako nećemo mi, budite uvjereni da drugi jedva čekaju da ih uzmu sebi.

U suprotnom desit će se nešto što je proslavljeni fudbaler/nogometaš Gary Lineker jednom (fudbalski) kazao: “Fudbal je jednostavna igra. 22 fudbalera ganjaju loptu 90 minuta, a na kraju Nijemci uvijek pobjeđuju“.