Uprkos umjesnim i neumjesnim kritikama, (samo)hvalisanju i osporavanjima – zagovornici ‘malog Schengena’ ili ‘Balkanske ekonomske unije’ ne posustaju.
Uprkos umjesnim i neumjesnim kritikama, (samo)hvalisanju i osporavanjima – zagovornici “malog Schengena” ili “Balkanske ekonomske unije” (BEU) ne posustaju.
Srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić i premijeri Sjeverne Makedonije i Albanije – Zoran Zaev i Edi Rama, u roku od samo tri i po mjeseca zakazali su i treći trilateralni samit u Tirani i najvećem albanskom brodskom pristaništu Draču, epicentralnoj tački razornog zemljotresa koji je krajem novembra pogodio Albaniju.
Na prvom sastanku u Novom Sadu početkom oktobra, trojica lidera su potpisali zajedničku Deklaraciju o uspostavljanju “malog Schengena” na principima poznate “četiri slobode” Evropske unije – slobodi kretanja kapitala, roba, usluga i ljudi. U Deklaraciji se naglašava da ova inicijativa ne predstavlja kompenzaciju ili alternativu ni jednoj od država regiona za članstvo u EU, niti se ikome daje povoda za degradaciju postojećih trgovinskih aranžmana regionalnog karaktera.
Uz poziv ostalim zemljama regiona da se pridruže, Deklaracijom se predviđa ukidanje graničnih kontrola i ostalih barijera za lakše kretanje u regionu već do 2021. godine čime će se građanima BEU-a omogućiti da putuju bez pasoša (uz ličnu kartu) i mogućnost ravnopravnog zaposlenja ukoliko imaju relevantne dokaze o kvalifikaciji. U tom cilju, Deklaracijom se predviđa međusobno priznavanje diploma, poticanje razmjene stručnjaka i udruživanje snaga u sferi naučnoistraživačkog rada. Predviđena je bolja saradnja u borbi protiv organiziranog kriminala i uzajamna pomoć u slučaju prirodnih nepogoda.
Ovaj posljednji cilj i opredjeljenje – solidarnost, uzajamnost i ispomoć u slučaju elementarnih nepogoda već je imao praktičnu provjeru krajem prošlog mjeseca kada su se Sjeverna Makedonija i Srbija momentalno i nimalo oklijevajući pridružile Albaniji u pružanju urgentne pomoći stradalima u razornom zemljotresu.
Oprez i nedoumice
Na trojni samit u Ohridu, koji je održan 10. novembra, kao i na ovaj treći u Albaniji, predsjednik Aleksandar Vučić i premijeri Zoran Zaev i Edi Rama pozvali su i predstavnike Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Kosova. Cilj je da se ono što je započeto u Ohridu, a to je konkretizacija Novosadske deklaracije po svim njenim tematskim cjelinama, dovrši u Tirani i Draču s ciljem da već u narednoj godini, koja je na pragu, prvi rezultati “malog Schengena” budu vidljivi.
Predsjednik Kosova Hashim Thaci prvi je odbio i najnoviju pozivnicu za pridruživanje BEU-i uz obrazloženje da “Kosovo ima jasan i neupitan put ka članstvu u EU i Sjevernoatlantskom savezu”.
Kosovski zvaničnici uključujući i jednog od pretendenata na funkciju premijera Kosova, Albina Kurtija, izjavljivali su uoči trilateralnog sastanka u Albaniji da “Vučiću ne žele vjerovati” jer se, kako vele, preko takozvanog “malog Schengena” iznova pokušava uspostavljanje “četvrte Jugoslavije” ili “Velike Srbije”. Iako je trenutno najiskusniji albanski političar i aktuelni predsjednik Albanije, Ilir Meta, prije svih trenutno najglasnijih skeptičara izjavio da “Velika Srbija nije uspjela, a velika Albanija nije moguća”, intenzitet otvorenog protivljenja trojnoj inicijativi, oprez i nedoumice ne prestaju.
Osim na Kosovu, s nepovjerenjem se na “Vučićevu inicijativu” gleda i u Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori, prvenstveno zbog uloge koju sebi pripisuje srbijanski predsjednik ili mu je hvalospjevno dodjeljuju njemu privrženi mediji, neki od sve prisutnijih regionalnih analitičara i instituta za međunarodne odnose. Neosnovanim pripisivanjem “autorstva” ove, u suštini zanimljive inicijative, upravo srbijanskom predsjedniku, svjesno ili nesvjesno su od “Balkanske incijative 21. stoljeća” (kako percipira ljubljanski Institut za međunarodnu saradnju IFIMES) odgurnute druge države regije koje svaka iz svojih sprecifičnih razloga smatraju da se srbijanskom lideru ne može u svemu vjerovati.
Vučić samo ‘dobar operativac’
Uzmu li se u obzir stvarne činjenice i hronologija nastanka ideje i inicijativa o Balkanskoj ekonomskoj uniji, nije teško zaključiti da se i u ovom slučaju pokazalo da je srbijanski predsjednik u odnosu na druge balkanske lidere samo bolji terenski operativac, da bolje čuje i prije dešifruje poruke i želje onih čija se pravila moraju provoditi.
Ideju o novovremenoj ekonomskoj “Jugosferi” bez ikakve jugonostalgije i primjesa bilo kakvog političkog ekspanzionizma, prvi je prije više od deset godina, krajem avgusta 2009. godine, lansirao ugledni britanski novinar Tim Judah u londonskom The Economistu. Sredinom marta 2017. godine aktuelizirao ju je donedavni evropski povjerenik za pregovore o proširenju i politiku susjedstva, Johannes Hahn, u Sarajevu tokom jedne od bezbrojnih posjeta Bosni i Hercegovini.
A stvarni pravnopolitički temelji “najvećoj mogućoj integraciji zemalja regije” uspostavljeni su prije skoro dvadeset godina, na samitu evropskih lidera održanom 19. i 20. juna 2000. godine u portugalskom mondenskom ljetovalištu Santa Maria da Faira. To je onaj isti samit EU na kojem je iskreiran termin “potencijalnog kandidata” za članstvo u Uniji i kada je svim zemljama Zapadnog Balkana takav status prvi put priznat i zvanično dodijeljen.
Regionalna saradnja ključni uslov za članstvo u EU
U 68. Zaključku iz Santa Maria da Faire o Zapadnom Balkanu navodi se da “Evropsko vijeće potiče sve države ovog regiona da povećaju regionalnu saradnju u svim sektorima, uključujući i potpisivanje regionalnih trgovinskih sporazuma i sporazima o carinskoj uniji. EU je u tom slučaju spremna intenzivirati saradnju s tim zemljama, uključujući ekonomsku i financijsku pomoć, politički dijalog, slobodnu trgovinu, usklađivanje zakonodavstva EU i saradnju u svim drugim političkim i ekonomskim područjima”.
U zaključcima se navodi da “Evropsko vijeće potvrđuje opredijeljenost EU da ubrza proces najveće moguće integracije zemalja ove regije u jedinstvene političke i ekonomske tokove kroz proces stabilizacije i pridruživanja, politički dijalog, liberalizaciju trgovine i saradnje u pravosuđu i unutarnjim poslovima. Sve su zemlje potencijalni kandidati za članstvo u EU, a Komisija je već predložila Vijeću EU pojednostavljivanje i ubrzanje postupka za dodjelu finansijske pomoći i širenje asimetričnih industrijskih i poljoprivrednih trgovinskih pogodnosti na sve balkanske države”.
Imajući u vidu da je regionalna saradnja na zapadnom Balkanu označena ključnim uslovom pridruživanja Evropskoj uniji i na prvom EU-balkanskom samitu održanom krajem novembra 2000. godine u Zagrebu, zatim na Solunskom samitu EU-Balkan u junu 2003. godine pa sve do danas, zanimljivo je bilo čuti ovih dana kako se na “mali Schengen” gleda u Briselu danas. Ometaju li se time započeti procesi pridruživanja Evropskoj uniji? Nije li stvaranje Balkanske ekonomske unije neka vrsta ‘meke trase’ za odmicanja Srbije od Brisela i još tješnje približavanje Rusiji? Te ima li osnova za strahove od “Velike Srbije”?
‘Brisel za regionalnu saradnju utemeljenu na pravilima EU’
Odgovarajući na ova pitanja, zvanični predstavnik Evropske komisije, koji je po internim pravilima EU obavezan na anonimnost, potvrdio je da je regionalna saradnja i dalje “ključni uslov” evropske perspektive zemalja zapadnog Balkana i sastavni dio svih šest Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju kao ključnog međunarodnopravnog akta između tih država i EU.
“Pozdravljamo inicijativu trojice balkanskih lidra koji daju novi zamah regionalnoj saradnji i izgradnji povjerenja među narodima. EU će nastaviti podržavati sve vidove saradnje u regiji kao i do sada uključujući i finansijsku podršku od više od 100 miliona eura ulaganja u organizacije poput Sekretarijata CEFTA, Vijeća za regionalnu saradnju i regionalnog Sekretarijata prometne zajednice”, obrazložio je EU zvaničnik.
Naglašavajući značaj uključivanja svih šest zemalja regiona u najnoviju inicijativu za slobodnu trgovinu i promet ljudi na Zapadnom Balkanu, zvaničnik Evropske komisije je rekao da EU “od svih partnera očekuje da ispune svoja deklarativna opredjeljenja o uspostavi regionalnog ekonomskog prostora u kojem će se robe, usluge, novac i stručna radna snaga kretati bez prepreka unutar regije – u kojoj se, uz sve druge mogućnosti kriju i ogromni potencijali u razvoju digitalne ekonomije”.
Kategorički je ipak ukazao da EU podržava samo one integracione procese koji su zasnovani na pravilima EU i koji nisu u suprotnosti sa već preuzetim trgovinskim obavezama.
“U tom kontekstu pozdravljamo činjenicu da se u zaključcima trojice lidera naglašava da mjere koje su uključene u Deklaraciju o stvaranju ‘mini Schengena’ ne zamjenjuju dosadašnje regionalne inicijative i saveze, te da će se u potpunosti poštovati postojeće obaveze preuzete u okviru CEFTA, Regionalnog ekonomskog prostora, ili iz ugovora o Prometnoj zajednici. Pozdravljamo svaku nadogradnju procesa u cilju produbljivanja regionalne ekonomske integracije Zapadnog Balkana”, rekao je EU zvaničnik.
Zaključio je da lideri šest zemalja ovog regiona imaju “izvrsnu priliku da upravo sada nadograde i razviju svoje ambiciozne planove regionalne ekonomske integracije za budućnost”, imajući u vidu da će regionalna saradnja biti jedna od najvažnijih tema predstojećeg samita EU-Zapadni Balkan u Zagrebu koji je već uplaniran za maj naredne godine.
“Evropska komisija će u tom cilju pojačati svoju podršku svakoj inicijativi koja građanima ovog regiona donosi opipljive koristi i koja približava regiju Evropskoj uniji”, zaključio je zvanični predstavnik EU.
Izvor: Al Jazeera
http://balkans.aljazeera.net/vijesti/od-jugosfere-do-balkanske-ekonomske-unije